Ljudski računski projekti zauzimaju veliki problem, razgrađuju ih u jednostavne komade, šalju ih mnogim radnicima, a zatim zbrajaju rezultate.
Ljudski računski projekti kombiniraju napore mnogih ljudi koji rade na jednostavnim mikrotaskama kako bi se riješili problemi koji su nevjerojatno veliki za jednu osobu. Možda imate problem s istraživanjem koji je pogodan za ljudsko računanje ako ste ikad pomislili: "Mogao bih riješiti taj problem ako imam tisuću pomoćnika za istraživanje."
Prototipni primjer ljudskog računalnog projekta je Galaxy Zoo. U ovom projektu više od stotinu tisuća volontera razvrstalo je slike od oko milijun galaksija s istom točnosti s ranijim i znatno manjim naporima profesionalnih astronoma. Ta povećana skala koju pruža masovna suradnja dovela su do novih otkrića o tome kako nastaju galaksije, a došlo je do sasvim nove klase galaksija pod nazivom "zeleni grašak".
Iako se Galaxy Zoo možda čini daleko od društvenih istraživanja, u stvarnosti postoje mnoge situacije u kojima socijalni istraživači žele kodirati, klasificirati ili označavati slike ili tekstove. U nekim se slučajevima ta analiza može provesti računalima, no još uvijek postoje određeni oblici analize koji su teški za računala, ali jednostavni za ljude. To su ove jednostavne za ljude, a ipak hard-za-računala microtasks da možemo pretvoriti u ljudske računalne projekte.
Ne samo da je mikrotask u galaksijevom zoološkom vrtu općenito, već je i struktura projekta općenito. Galaxy Zoo, i drugi ljudski računski projekti, obično koriste strategiju split-apply-combine (Wickham 2011) , a kada shvatite ovu strategiju, moći ćete ga koristiti za rješavanje velikog broja problema. Prvo, veliki problem je podijeljen u puno malih problema. Tada se ljudski rad primjenjuje na svaku malu skupinu problema, neovisno o ostalim dijelovima. Konačno, rezultati ovog rada kombiniraju se kako bi se stvorila konsenzusna rješenja. S obzirom na pozadinu, vidjet ćemo kako je strategija split-apply-combine korištena u Galaxy Zoou.