1.5 Opis ove knjige
Ova knjiga napreduje kroz četiri široka istraživanja: posmatranje ponašanja, postavljanje pitanja, pokretanje eksperimenata i stvaranje masovne saradnje. Svaki od ovih pristupa zahtijeva različite odnose između istraživača i učesnika, a svako nam omogućava da naučimo različite stvari. To jest, ako postavljamo pitanja ljudima, možemo saznati stvari koje ne možemo naučiti samo posmatrajući ponašanje. Isto tako, ako pokrenemo eksperimente, mogli bismo saznati stvari koje nisu mogle samo posmatrajući ponašanje i postavljanje pitanja. Na kraju, ako sarađujemo sa učesnicima, možemo naučiti stvari koje ne možemo naučiti posmatrajući ih, postavljajući im pitanja ili upisivši ih u eksperimente. Ovi četiri pristupa su se koristili u nekom obliku prije 50 godina, a ja sam uveren da će se i dalje koristiti u nekom obliku od 50 godina. Nakon što posveti jedno poglavlje svakom pristupu, uključujući i etička pitanja koja se postavljaju ovim pristupom, posvetit ću celu poglavlju etici. Kao što je opisano u Predgovoru, zadržiću glavni tekst poglavlja što je moguće čistije, a svaka od poglavlja će se zaključiti sa odeljkom pod nazivom "Šta dalje čitati", koji uključuje važne bibliografske informacije i pokazivače na detaljnije materijal.
Gledajući napred, u poglavlju 2 ("Opažanje ponašanja"), opisaću šta i kako istraživači mogu naučiti da posmatraju ponašanje ljudi. Naročito ću se fokusirati na velike izvore podataka koje su stvorile kompanije i vlade. Udaljavajući se detalje iz bilo kog specifičnog izvora, opisaću 10 zajedničkih karakteristika velikih izvora podataka i kako oni utiču na sposobnost istraživača da koriste ove izvore podataka za istraživanje. Zatim ću ilustrirati tri istraživačke strategije koje se mogu koristiti za uspešno učenje iz velikih izvora podataka.
U poglavlju 3 ("Postavljanje pitanja"), počeću da pokazujem šta istraživači mogu da nauče tako što se kreću dalje od preostalih velikih podataka. Naročito, ja ću to pokazati tako što ću postavljati pitanja ljudima, istraživači mogu naučiti stvari koje ne mogu lako naučiti samo poštujući ponašanje. Da bih organizovao mogućnosti koje su stvorene u digitalnom dobu, pregledao sam tradicionalni okvir ukupne greške u istraživanju. Onda ću vam pokazati kako digitalno doba omogućava nove pristupe uzorkovanju i intervjuiranju. Na kraju, opisaću dve strategije za kombinovanje podataka istraživanja i velikih izvora podataka.
U poglavlju 4 ("Pokretni eksperimenti"), počeću sa pokazivanjem šta istraživači mogu naučiti kada se kreću izvan posmatranja ponašanja i postavljaju anketna pitanja. Naročito ću pokazati kako su randomizirani kontrolisani eksperimenti - gde istraživač interveniše u svijetu na vrlo specifičan način - omogućiti istraživačima da saznaju o uzročnim odnosima. Uporediću vrste eksperimenata koje smo mogli da uradimo u prošlosti sa vrstama koje možemo sada da uradimo. U tom kontekstu, opisaću kompromise uključene u glavne strategije za sprovođenje digitalnih eksperimenata. Na kraju, zaključiću sa savetima o tome kako možete iskoristiti moć digitalnih eksperimenata, a opisaću neke od odgovornosti koje dolaze sa tom snagom.
U poglavlju 5 ("Stvaranje masovne saradnje"), pokazaću kako istraživači mogu stvoriti masovnu saradnju - kao što je pretvaranje materijala i nauku građana - radi društvenih istraživanja. Opisujući uspješne projekte masovne saradnje i pružanjem nekoliko ključnih principa organizovanja, nadam se da ćete ubediti dvije stvari: prvo, da se masovna saradnja može iskoristiti za društvena istraživanja, i drugo, istraživači koji koriste masovnu saradnju mogu riješiti problemi koji su ranije izgledali nemogući.
U poglavlju 6 ("Etika"), tvrdim da istraživači brzo povećavaju moć nad učesnicima i da se ove mogućnosti menjaju brže od naših normi, pravila i zakona. Ova kombinacija rastućih snaga i nedostatak saglasnosti o tome kako se ta moć treba koristiti, ostavljaju dobronamerne istraživače u teškoj situaciji. Da bih rešio ovaj problem, tvrdiću da istraživači treba da usvoje pristup zasnovan na principima . To jest, istraživači treba da procijene svoje istraživanje kroz postojeća pravila - koje ću prihvatiti kao dato - i kroz općenite etičke principe. Opisati ću četiri utvrđena načela i dva etička okvira koji mogu pomoći u odlučivanju istraživača. Na kraju, objasiću neke specifične etičke izazove koje očekujem od istraživača u budućnosti, a ponudiću praktične savjete za rad u oblasti sa neizravljenom etikom.
Na kraju, u poglavlju 7 ("Budućnost") pregledaću teme koje prođu kroz knjigu, a zatim ih koriste da špekulišu o temama koje će biti važne u budućnosti.
Društvena istraživanja u digitalnom dobu će kombinovati ono što smo radili u prošlosti sa veoma različitim mogućnostima budućnosti. Stoga će socijalna istraživanja biti oblikovana od strane socijalnih naučnika i naučnika podataka. Svaka grupa ima nešto da doprinese, a svako ima nešto za učenje.
